6. 5. 2017.

At The Drive-In 'in•ter a•li•a' recenzija

Rise Records
2017

Nadam se da su vam nedostajali At The Drive-In, da ne bude da su za džaba snimili novi album. 'in•ter a•li•a' je podjednako nenormalan kao i sve ono što su do sada objavili. Za bend koji zapravo proizvodi kontrolisanu buku a vraća se na scenu posle 17 godina pauze postavlja se pitanje ko će od ovoga da ima najviše koristi? Fanovi ili At The Drive-In članovi?



Da nešto razjasnimo, ja nisam ljubitelj Omar Rodríguez-López-a (gitarista) i njegove karijere, Cedric Bixler-Zavala (pevač) je imao zanimljive trenutke u svojim projektima ali ništa što bi bilo vredno pomena. At The Drive-In su se pojavili u trenutku kada je muzički svet tražio nešto novo, dostigli su svoj vrhunac albumom 'Relationship of Command' i teško da će to da ikada da ponove. Skoro dvadeset godina kasnije i pojavljuje se 'in•ter a•li•a' a kao da se ništa nije promenilo u njihovoj muzici. "Incurably Innocent" je pesma koja se izdvaja, tzv. hit, kao da su hteli da kažu: Nismo još za bacanje, zar ne? Dok sa "Hostage Stamps" se već gube u svom svetu koji ima svoje stanovnike. Poprilično žestoko kreću sa "No Wolf Like the Present" ili "Governed by Contagions". A oseća se i Primus uticaj u "Call Broken Arrow".

'in•ter a•li•a' je zapravo dobar album, bez iznenađenja ali sa dobrom energijom. Zašto su se ponovo okupili At The Drive-In nije pitanje koje treba da se postavi već konstatacija koja će za par godina da se primeni na neki novi reunion.

musicglue.com/at-the-drive-in

Нема коментара:

Постави коментар